preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Braće Radić" Pridraga

Login
Tražilica
Oglasna ploča
Anketa
Koliko vremena dnevno provodiš na Facebooku?




Arhiva dokumenata
Kalendar
« Listopad 2019 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
30 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Povijest

POVIJEST ŠKOLSTVA U PRIDRAGI

Ljudi su se od davnina naseljavali na različite prostore . Kako prije u dalekoj prošlosti nije bilo mnogo ljudi koji su poznavali pismo, znanje ljudi bilo je doista maleno.
             
 S vremena na vrijeme neki su se ljudi počeli obrazovati i svoje znanje prenosili na druge .Obrazovanje se širilo i došlo do našeg mjesta Pridrage. Nema pismenih podataka koji bi na otkrili kad je točno započelo školstvo u Pridragi. Pošto su postojali samostani smatra se da su tamo obrazovani ljudi prenosili njihovo znanje na neuke .Uvrijeme Francuske uprave počele su se osnivati škole u kojima su predavali fratri i svećenici . Kad je Stjepan Radić posjetio naše mjesto donesena je odluka o otvaranju šestogodišnje škole. U spomen na taj događaj ispred župne kuće poslavljenna je ploča. Broj djece bio je znatno veći nego sad, međutim u školu se nisu upisivala sva djeca,  škola nije bila obavezna. Nastava je bila u dvije smjene. Nakon toga su došli Talijani koji su napravili Talijansku školu. Djeca su u školi imala obrok što je u to vrijeme bilo zaista neobicno. Škola je razorena kad su u selo ušli Njemci. Nakon toga ucitelji su svoju djecu obrazovali u kućama. 1946. godine obnovljena je šestogodišnja škola i pretvorena je u osmogodišnju. Devedesetih godina škola se nazivala OŠ Stanko Batur a poslije OŠ Braće Radić. Nakon rata većina stanovništva se vraćala u svoje domove, broj učenika počeo je rasti. Našu školu otvorio je Radimir Čačić a blagosovio don Ivica Mustać. Prije se učilo znatno manje o našoj kulturi i povijesti. Danas se svi trude da naša škola ima sve što nam je potrebno. Okoliš je lijep.
            Trebamo čuvati i voljeti ono što je naše prenositi kulturu s koljena na koljeno i uistinu znati cijeniti ono što dobijemo.

preskoči na navigaciju